Na našem velikom poduhvatu pod imenom ‘Putevima bošnjačke dijaspore’, kada smo stigli do Minhena, domaćini su nam kazali da smo već tada oborili bošnjački rekord. Niko prije nas nije održao 4 promocije uzastopno u 3 dana. Ali to je bio samo početak. Naš je rekord dostigao 25 dana sa 25 promocija u 25 gradova, sa 10 000 pređenih km autom. Na tom putovanju smo naučili mnogo.
Vidjeli smo jako razvijene i manje razvijene gradove Evrope. Vidjeli smo kristalno čiste i manje uredne gradove. Vidjeli smo staložene i turbulentne Evropljane.

Svidjelo nam se kako su Evropljani odlučili živjeti u zajedničkoj Uniji. Perfekcionizam i kvaliteti koji baštine kao narod su im omogućili da budu lideri u svijetu, međutim nije sve bajno i sjajno kao što Balkanci misle. Evropljani, personalno, nisu topli i srdačni kao što smo navikli. Širom Evrope živi ogroman broj muslimana naročito u metropolama, ali evropski ummet živi trenutno svoje nezrelo djetinjstvo u organiziranju i međusobnom povezivanju. Iako su 3,7% državljana Evrope muslimani, oni još uvijek nemaju svoje političke predstavnike u Evropskom parlamentu.

Što se Bošnjaka tiče, njih su u dijasporu protjerali ratovi, ekonomske krize i neefikasne političke vlasti. Bošnjaci su jako uspješni biznismeni, posebno u oblasti građevine. Mladi naraštaj je tek posljednjih godina počeo masovnije da se visoko obrazuje. Plate od 3 do 7 hiljada eura su razlog pustošenja naše domovine.

Bošnjaci su najintegrisanija muslimanska zajednica u Evropi, do krajnjih granica asimilacije, što je značajno sporiji proces kod Arapa, Turaka i Pakistanaca. Novi naraštaji zbore bosanskim jezikom sa velikim poteškoćama.

Bošnjačka djeca rođena u evropskim državama, te države osjećaju kao svoju domovinu i sve manje emotivne veze imaju sa Bosnom i Sandžakom. Ona međusobno i vrlo često sa svojim roditeljima razgovaraju na njemačkom, švedskom, danskom, holandskom i francuskom jeziku. Rijetki su, za sada, poduhvati obrazovanja bošnjačke djece na maternjem jeziku. Modeli očuvanja jezika koje smo vidjeli u Minhenu mogu poslužiti kao uzor ostaloj dijaspori. Džemati su, trenutno, jedini stub očuvanja bošnjačke dijaspore, ali nažalost, svega 15% bošnjačke dijaspore ima konekciju sa džematima. Apsolutna većina je osuđena na asimilaciju. Bošnjaci i generalno muslimani u Evropi još uvijek nisu izgradili svoje intelektualno samopouzdanje da bi osnovali svoje škole i obrazovne centre kao jedne od stubova očuvanja identiteta u Evropi. Od jevrejske zajednice se može naučiti najuspješniji model očuvanja svog identiteta.
Primjerom kupovine dvorca i osnivanjem bošnjačke palate u Švedskoj budi se nada u bolju budućnost.

Od svih mjesta u dijaspori, Luksemburg djeluje kao najpozitivniji za život i očuvanje bošnjačkog identiteta. Nismo uspjeli izračunati koliko bošnjačkih džemata i organizacija ima u dijaspori, ali se čini da ih ima oko hiljadu. Bošnjacima Evrope je generalno žao što ne žive u svojoj domovini i oni bi žarko željeli da naš politički ambijent ozdravi, da privreda i infrastruktura počnu bilježiti rast i da životni standard bude kao u EU. To je jedini uslov pod kojim bi se oni dobrovoljno vratili. Osim toga, težnja ka EU ima za cilj i uklanjanje neprirodnih granica koje odvajaju bošnjački životni prostor na Balkanu. Sličan osjećaj imaju i drugi balkanski narodi. Iz dijaspore u Novi Pazar smo se vratili sa malo tuge i malo radosti u srcima. Žao nam je što ogroman broj naših rođaka, komšija i prijatelja bio prinuđen učiniti hidžru ka boljem životu, a drago nam je što smo uvidjeli da ideološki svjesniji dio naroda živi u dijaspori.

Ovaj naš poduhvat edukativnog karaktera ima za cilj da podstakne i drugu omladinu na ovakva putovanja.

Sa turneje smo stigli direktno na Noćni namaz na trgu Gazi Isa-bega.

Elhamdulillah

Pogledjate kompletnu reportažu ovdje.